Problem parainstitucionalnog zekata

Skoro da ne pamtim mjesec ramazan bez polemike o načinu izdvajanja zekata. Taman kad pomislimo da se to pitanje dovoljno objasnilo i usvojilo, vrati nam se ramazan i novo problematiziranje starog pitanja.

Pitanje zekata sa svim njegovim aspektima utemeljenosti, svrhovitosti i primjenjivosti je, prije svega, ibadetsko pitanje i normirano je u šerijatskim izvorima. Zekat je jedan od pet stubova islama kojim se pokazuje stepen vlastitog imana. Bošnjaci vjeruju da Allah dž.š., daje nafaku koja je povezana s izdvajanjem milostinje, sadake, vitara i zekata.

Znaju da je ruka koja daje sadaku bolja od ruke koja prima milostinju. Boje se Boga, čuvaju tuđeg hakka, nadaju boljoj nafaki i – udjeljuju. Time što izdvajanje dijela svog imetka nazivaju različitim imenima pokazuju da znaju razlikovati dobrovoljno od obaveznog vjerskog izdvajanja.

Ustaljena praksa kod nas je da Islamska zajednica organizirano prikuplja i distribuira zekat i vitre. Pa opet, jave se pojedinci i udruženja da u raznim susretima i izgovorima pozivaju da se putem njih, a ne Islamske zajednice, izvrši uplata izdvajanja.

Čudni su oni koji se uporno pokušavaju baviti vjerskim vođenjem samo materijalnih ibadeta, a još čudniji oni koji ih u tome ohrabruju ili podržavaju. Prvi mogu imati i dobar nijet, ali nemaju za to legitimitet. Drugi, isto tako, mogu imati dobar nijet, ali nemaju zekata ukoliko ga ne uplate u Bejtu-l-māl.

Oni bi da raspravljaju

Namjera svih koji i ove godine traže da im se mimo Islamske zajednice uplati zekat i vitre je doći do para koje im trebaju.

Obrazloženja mogu biti nadahnuto stilizirana u korist činjenja dobra od općeg interesa. Moguće je da im nije sve najjasnije oko načina prikupljanja i distribucije zekatskih sredstava. Gore od toga je samo da im je sve jasno, ali se prave nevješti.

Najgore je da uspiju zavesti naivne vjernike i ostave ih ove godine bez zekata i vitara.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini stoji na raspolaganju svima koji je doživljavaju svojom i prihvataju njene nosioce vjerskog autoriteta u tumačenju vjerskih propisa.

A stav Islamske zajednice je jasan – zekat se može uplatiti jedino u Bejtu-l-māl. Islamska zajednica ustrajno podučava i objašnjava kako se zekat i vitre daju na ispravan način jer je riječ o ibadetu, a ibadet neće biti primljen ako nije obavljen u ime Allaha i na ispravan način, onako kako ga je činio Mustafa, s.a.v.s., i ashabi poslije njega, a ulema senedom do nas prenijela.

Islamska zajednica objašnjava i primjenjuje propise o zekatu i vitru, ali ne raspravlja sa drugima, vodeći se hadisom kojeg bilježi Ebu Davud (10/630) od Ebu Umame el-Bāhilija da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Garantujem kuću na kraju Dženneta onome ko ostavi raspravu makar bio u pravu”.

Kontinuitet i povjerenje

Umjesto rasprave, Zajednica transparentno radi na kontinuitetu jačanja i stabiliziranja Bejtu-l-māla.

Ne bavi se, a mogla bi, onima koji su na sve načine kroz preteklih pet-šest decenija vodili kampanje slabljenja jedinstva muslimana kroz akcije prikupljanja sredstava kurbanskih kožica, vitara i zekata, mimo Zajednice.

Vrijeme je pokazalo da su bili u pravu oni vjernici koji su povjerenje ukazali Zajednici. Zagovornici i pristalice vaninstitucionalnog prikupljanja novčanih sredstava, vjernici su odbacili kao nepovjerljive, naivne ili štetne. Tako će, uz Božiju pomoć, biti i ove godine. Do naredne godine i novog pokušaja, vjerovatno.

Zekat je institucionalni ibadet

Islamsko obredoslovlje (ibadet) individualno je na nivou normativnosti, institucionalno na nivou organiziranosti. Izdvajanje sadake individualno je preporučeno, izdvajanje zekata i vitara institucionalno je pozicionirano. Hoćemo li izgovoriti šehadet, klanjati, postiti, zekat dati ili hadž obaviti – naš je individualni izbor i pred Bogom odgovornost. Način na koji ćemo to uraditi – stvar je uređenja milleta kojem pripadamo.

Za namaz je Poslanik, a.s., rekao: “Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam”, te bi zagovaranje rekompozicije ili forme obavljanja namaza bilo neprihvatljivo. Za post je rekao: “Zapostite sa svijetom i bajramujte sa svijetom”, te pitanje početka i kraja mjeseca ramazana ne može biti prepušteno mišljenju pojedinca nego odluci ulu-l-emra.

Nakon Oprosnog hadža je kazao: “Uzmite od mene hadžske obrede”, pa bi zagovaranje arefatskog stajanja, naprimjer, na Kovačima isto bilo neprihvatljivo. Za Ebu Bekra je bila neprihvatljiva argumentacija onih koji nisu zanijekali obavezu izdvajanja zekata, ali jesu zanijekali Bejtu-l-māl koji je uspostavio Poslanik, a.s. te su, pozivajući se na sporost službe zadužene za organiziranje zekata (džabija) i procedura, svoju neposlušnost opravdavali praktičnim interesom mikrodžemata: dok naš zekat ode u Medinu pa ga oni tamo zaprime pa nama pošalju dio koji ćemo sigurno dobiti – preče je da mi sami uzmemo ono što nam ionako pripada.

Bila je to dilema koja je na tren pokolebala pravednog Omera el-Faruka, r.a., ali ne i Ebu Bekra es-Siddika, r.a., koji je bio stamen:

“Ima da se dadne sve u Bejtu-l-māl, makar vrijedilo koliko povodac za devu”.

Institucionalnost zekata bila je jasna rahmetli Husein ef. Đozi koji sedamdesetih godina prošlog stoljeća zapisa: “Mi nemamo vlasti da bismo prisilno ubirali zekat i sadekatu-l-fitr, ali želimo objasniti muslimanima da Islamska zajednica sa šerijatskog gledišta ima pravo da organizira prikupljanje ovog vjerskog davanja i određuje prioritet fondova u svrhe u koje se ono treba davati i trošiti”. (Husein Đozo, Izabrana djela, “Islam – zekat” 1/377).

Vrijeme nam je pokazalo koliko je institucionalnost ibadeta zekata važna za islam i muslimane kod nas, te zbog toga na njoj insistiramo. Žao nam je svih onih koji to ne vide niti uvažavaju.

Način ukupljanja zekata i vitara u nadležnosti je ulu-l-emra

Na kraju, Bošnjaci su pripadnici većinskog muslimanskog toka ehli sunneta ve-l-džemata, a većina se, prema hadisu, neće složiti na zabludi.

Naš džemat je Islamska zajednica sa ulu-l-emrom koji se pita. Uzvišeni Allah kaže: “O, vi koji ste uzvjerovali, pokoravajte se Bogu i pokoravajte se Poslaniku te onima između vas koji se pitaju” (En-Nisa, 59).

Pošteno bi bilo da se inicijatori i protagonisti akcije prikupljanja zekata mimo Zajednice izjasne se o tome osjećaju li se dijelom ehlu džemata, a ne samo ehlu sunneta, ili nas napuštaju (haredžu).

Oni koji odbijaju centralizaciju ukupljanja i distribucije zekata i vitara ili imaju primjedbe na način kako to radi Islamska zajednica, neka imaju na umu obavezu Islamske zajednice da to radi kako valja sukladno Poslanikovoj, a.s. praksi praćenja i nadziranja ubiranja zekata.

U hadisu kojeg bilježi Buharija (hadis br. 7174) stoji: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., odredio je nekog čovjeka iz plemena Benu-Esed zvanog Ibn-Utebijja da prikuplja zekat. Kada se vratio (završivši posao), ovaj je čovjek rekao: “Ovo je vaše, a ovo je meni darovano!”. Tada je ustao Vjerovjesnik, s.a.v.s. i popeo se na minber. Zahvalio se Uzvišenom Allahu i izrekao Mu pohvale kakve Njemu dolikuju, a onda rekao: “Šta je s čovjekom kojeg mi pošaljemo (da nešto uradi), a on, kada se vrati, kaže: “Ovo je tebi, a ovo meni! Zašto on nije sjedio u kući svoga oca i majke, pa neka vidi hoće li mu išta biti darovano! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, što god ko uzme – nosit će to na Sudnjem danu o svome vratu, pa bila to deva što riče, ili krava što muče, ili ovca što bleči”. Podigao je zatim svoje ruke, tako da smo vidjeli bjelinu ispod njegovih pazuha, i rekao: ‘Zar vam nisam dostavio?!'”

Trebali bismo se ponašati odgovorno i ne bušiti lađu džemata na kojoj smo svi skupa. Apeliramo na sve zekatske obveznike da zekatom osiguraju svoj imetak i izvrše vjersku dužnost sukladno fetvi reisu-l-uleme: “… obznanjujem da je izdvajanje zekata i sadekatu-l-fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obaveza (farz) svakog muslimana i muslimanke, proistekla iz Kur'ana, sunneta i idžma'a (koncenzusa) naše Zajednice”.

Gospodaru naš, pokaži nam Istinu Istinom i daj nam da je se držimo, a pokaži nam zabludu takvom i od nje nas sačuvaj!

Piše: SENAD ĆEMAN

(preporod.info)