Ka međureligijskom dijalogu, bez straha

Nakon sagledavanja potreba i mogućnosti međureligijskog dijaloga vidljivo je da dijalog ima temeljnu ulogu u izgradnji stabilnog i naprednog društva i zajednice. Izgradnja građanskog društva u kakvom živimo mi i većina čovječanstva uvjetovana je dobrim međureligijskim i sveopćim dijalogom.

Taj dijalog mora imati četiri vrijednosna načela;

1. Postati čovjekom i biti čovjek i poštivati dostojanstvo svake osobe bez obzira na vjersku pripadnost. Dakle, čovjek nadasve.

2. Slobodan, ravnopravan i iskren dijalog. Diktature i diktatore duh vremena ne trpi i ne prepoznaje.

3. Pravo na različitost. Poštivati i prihvaćati različitost kod sugovornika bez umanjivanja i omalovažavanja startnih pozicija.

4. Suživot usprkos naših razlika.

U fikhskoj (šerijatsko -pravnoj) znanosti do skora smo imali podjelu svijeta na Darul islam (kuća mira ispasa) i Darul harb (kuća nemira i nesigurnosti). Uglavnom Darul islam se odnosio na područja gdje su živjeli muslimani i da je to prostor u kojem je muslimanima zagarantiran cjeloviti vjerski život.

Nemuslimani (zimijje) su sigurni jer ih štiti islamski (šerijatski) zakon. Prostor Darul harb je prostor gdje muslimanima nije omogućeno ispovijedanje vjere u potpunosti. Poradi toga se oni na tom prostoru osjećaju nesigurno.

Danas sve češće u literaturi kao i javnom govoru susrećemo pojam „DARUL ‘AHD“ „KUĆA DOGOVORA“. Taj pojam i taj termin je najadekvatniji danas u komunikaciji. Naša društvena zajednica može se nazvati Darul ‘ahd. Država je pored katoličke crkve potpisala ugovore s još 17 vjerskih zajednica, a dvije su u pripremi za potpisivanje. Tim ugovorima su se riješila mnoga pitanja od zajedničkog interesa za Državu ali i za zajednice. Među njima je i Islamska zajednica koja je potpisala ugovor 20.12.2002. godine.

Svakodnevno smo svjedoci da ima i onih koji se oponiraju međureligijskom dijalogu.

Kod muslimana se promišlja da je intencija kršćanskog dijaloga određeni vid evangelizacije, a kod kršćana je mišljenje da je intencija muslimanskog dijaloga određeni vid islamizacije. Treba jasno kazati da nije cilj dijaloga niti evangelizacija niti islamizacija.

U našem vremenu prepoznajemo njegovu dvostruku ulogu:

a) međureligijski dijalog je prije svega komunikacija kultura, naroda i tradicija,

b) međureligijski dijalog je jedini ispravan način međusobnog upoznavanja i razbijanja predrasuda jednih o drugima.

Međusobno nepoznavanje izaziva fobiju, fobija izaziva prezir i mržnju,a mržnja dovodi do kaotičnog stanja.

Međureligijski dijalog za muslimane ne predstavlja nikakav presedan. Sve što musliman treba uraditi jeste da baštini Kur'an u punom smislu te riječi. Sve ostalo je područje Božje Volje – Ravnateljice.

Zato: ka međureligijskom dijalogu – bez straha.

Autor: AZIZ HASANOVIĆ

(iz knjige: RAZUMJETI ISLAM, Zagreb, 2018.)