Akbar Ahmed: Suniti i šiiti

Na prvi pogled, postoji jedna monolitna islamska vjera; u biti svaki musliman vjeruje u islamski ideal. Ali u praksi politički i historijski faktori doprinijeli su stvaranju razlika unutar te zajednice. Razlike su, prije svega, socijalne i kulturne po svom karakteru.

Iako postoje mnoge muslimanske sekte, zadržaćemo se na glavnoj podjeli na sunite i šiite. Suniti čine oko 90 posto muslimanskog stanovništva u svijetu, a šiiti oko 10 posto. Suštinske razlike između njih su minimalne i tiču se običaja i prakse. Ima tu i nekih drugih razlika u nijansama, često zasnovanih na kulturnim faktorima, s malo doktrinarnog značaja…

Šiiti su skoncentrisani u Iranu, južnom Iraku, i Južnoj Aziji. Odlikuje ih osjećanje ekskluzivnosti. Prema učenjacima iz redova šiita, oni sebe vide kao ’izabrane’ (al-hassa) koji žive među masom (al-amma) muslimana.

Vjerovanja šiita usredsređena su na lik Alija. Kao poslanikov rođak, zet, on je bio i prvi musliman muškarac. Bio je i posljednji u nizu od četiri pravovjerne halife koji su naslijedili Poslanika kao vladari unutar islama. Alijeva harizma, koja je podrazumijevala viteštvo i mudrost je besprijekorna.

Poslanik je o njemu govorio: “Ja sam grad znanja, a Ali je njegova kapija”. Ali, njegova žena Fatima, i njihova dva sina, mučenika, Hasan i Husein, predstavljaju glavne ličnosti u šiitskoj tradiciji. Njih u velikoj mjeri poštuju i suniti. Šiiti vjeruju u to da je Poslanik izabrao Alija za svog nasljednika i da je on zbog toga bio i prvi halifa.
Ali je jedini halifa koga prihvataju i šiiti i suniti. Šiiti odbacuju prva tri halifata pod vođstvom Abu Bekra, Omera i Osmana. (Šiitska manjina, zaidi, prihvataju, međutim, prve tri halife zajedno s Alijem).

Uzroci raskola između šiita i sunita mogu začuditi nekog nemuslimana, ali su oni bili od centralnog značaja za njihovo razilaženje. Šiiti vjeruju da je Ali trebalo da bude prvi, a ne četvrti halifa islama nakon Poslanika ne samo zbog toga što je on zaslužio takvo imenovanje, već i zato što je bio Poslanikov zet. Da je Ali bio prvi halifa, njegov sin Husein bio bi halifa umjesto Jazida, čovjeka koji je naredio Huseinovu smrt kod Kerbele.

Događaji kod Kerbele imaju veliki značaj za šiite. Nakon što su njegov otac i stariji brat Hasan ubijeni, Husein je poveo svoju porodicu i sljedbenike protiv vojske halife Jezida u Kerbeli 680. godine, iako je bitka bila potpuno neravnopravna. Armija od čak hiljadu vojnika savladala je svojih 70 protivnika na bojnom polju, a Huseinovo tijelo je obezglavljeno nakon bitke.

Motiv mučeništva je od centralnog značaja za šiite koji vjeruju da je, počevši od Alija, jedanaest od dvanaest njihovih Imama (tj. Ali i njegovi nasljednici) umrlo mučeničkom smrću. Lojalnost ahl al-bayt-u, Poslanikovoj kući, ili Aliju i njegovim potomcima, čini temelj ovog učenja. Doista, sama riječ šia vodi porijeklo od ’pristalice’ i odnosi se na one koji podržavaju Alija.

Šiiti vjeruju u to da je svakog novog vođu zajednice morao izabrati prethodni Imam, kao i da je on morao biti Poslanikov, pa stoga i Alijev, potomak. Za sunite halife imaju, prije svega, političku moć. Za šiite je puno važniji njihov religijski autoritet. Oni bi stoga smatrali Alijevog sina Hasana za Imama čak i kad ovaj ne bi imao politički uticaj.

Domovina šiita je ostala u regionu u kome su umrli Ali i Husein, a to su današnji Irak i Iran. Smrt Huseina i njegovih sljedbenika kod Kerbele, a naročito način na koji se ona desila, pomogli su da se uobliči šiitski pogled na svijet. Potreba da se, zbog određenog principa, suprotstavite čak i ako nemate nikakvih šansi, kao i spremnost za mučeništvo, totalno stradanje, zanemarivanje smrti i prihvatanje tragedije, jesu dobro poznati aspekti šiizma. Učenjaci to nazivaju ’uzorom Kerbele’. Iran je, nakon svoje islamske revolucije, ispoljio aspekte tog uzora, što pomaže da se objasne neke od njegovih akcija.

Tekst je odlomak iz knjige Akbara S. Ahmeda Islam danas/Islam Today, I.B. Tauris: London and New York, 2001, str. 42-44.

Preveo Milan Vukomanović

(Peščanik)